OFK Titograd

Podgorica

Vijesti

Štef Deverić za Vijesti: "Pojeli" bismo jedan drugog na terenu, onda smo išli na piće

2018-10-26

Stjepan Deverić, popularni Štef, legendarni napadač Dinama i Hajduka, sada trener u OFK Titogradu, priča za “Vijesti” o prošlim, sadašnjim i budućim fudbalskim vremenima, o gostovanjima u Podgorici, o druženju sa crnogorskim fudbalerima


Dinamov as tref – Deverić Štef, govorili su nekad navijači Dinama.
Zvali su ga i “turopoljski top”, jer je rođen u Turopolju, u okolini Zagreba, a 80-ih godina prošlog vijeka bio je jedan od najboljih napadača bivše Jugoslavije. Noseći dresove Dinama i Hajduka postigao je preko 100 golova u nekadašnjoj jakoj jugoslovenskoj ligi.
Čudni fudbalski putevi, više od 30 godina kasnije, doveli su Stjepana Deverića do Podgorice, odnosno Titograda, kako se nekada zvao grad u kojem je često gostovao, a kako se sada zove klub u kojem asistira Igoru Pamiću…
Deverić, sada 57-godišnjak, pomoćni trener OFK Titograda, ne voli da upoređuje vremena i epohe, ne sviđaju mu se priče tipa “kako je sad, a kako je bilo nekad”…
“Bila su, jednostavno, drugačija vremena, istina je da se igrao mnogo bolji fudbal, ali bila je jedna, veća država, sada je od te jedne države nastalo šest manjih država, drugačija je struktura klubova, manji je kadar. Teško je porediti, ovo je jednostavno takvo vrijeme, a svako vrijeme nosi svoj svoje breme i svoje teškoće”, priča Štef Deverić u razgovoru za “Vijesti”.
Nedostatak publike, slaba infrastruktura, kvalitet koji je na niskom nivou – sve je to zatekao Deverić, ali kaže da tako nije samo u Crnoj Gori.
“Sada je najveći problem što su se pojavili novi klubovi, koji ranije nisu bili prvoligaši, koji kubure u infrastukturi i u svemu, a sada u manjoj državi igraju Prvu ligu. Takve promjene su logične, tako je i u Hrvatskoj, tako je i u Sloveniji. I tamo su prazne tribine, osim možda kada igraju Dinamo – Hajduk, ili Rijeka – Dinamo… Ali, i to će se popraviti, sve s vremenom dolazi. Ne može se liga napraviti preko noći, za to treba vremena, uslova, sredstava. A, kada se poprave ostale stvari, kada dođe infrastruktura, onda će doći i publika”, ističe Deverić.

Stjepan Štef Deverić, foto: Savo Prelević


“Činjenica je da je Hrvatska otišla malo ispred u organizacionom smislu, ali vidim da i ovdje Fudbalski savez preduzima sve oštrije kriterijume ko želi da igra Prvu ligu. Imaš kvalitet, ali moraš da imaš infrasturkturu. Možda ide sporije, ali na tome se radi i za kratko vrijeme će svi prvoligaši imati 50 odsto bolje uslove”.
Iznenadilo ga je, međutim, to što Budućnost, najveći crnogorski klub, nema više navijača koji dolaze na stadione…
“Budućnost je institucija, još odranije, od jugoslovenske lige. Po meni bi bilo logičnije da je prati više navijača, da putuje s njom kada igra u gostima. Nekada su dolazili ljudi iz ostalih gradova da gledaju Budućnost, iz Kotora, Petrovca. Sada nije tako, možda zbog toga što ti gradovi imaju svoje prvoligaše i navijaju za svoje klubove, a ranije nisu imali”.
Deverić, ipak, priznaje da su se ranije igrale mnogo žešće utakmice.
“Bila je puno jača liga, to bez diskusije, bio je veći kvalitet, utakmice su bile posjećenije, a na terenu puno žešće. Jako je malo bilo slabih klubova, ali ta liga je bila među četiri najbolje u Evropi, i reprezentacija je bila jaka”.
Pamti Deverić puno gostovanja u Podgorici, tadašnjem Titogradu, ali i u Crnoj Gori uopšte.
“Uvijek je bilo napeto, žestoko, visoke tenzije protiv Budućnosti, jedno vrijeme se pojavila i Sutjeska. Ali, te tenzije su bile samo na terenu, što se tiče utakmice. Mi igrači smo bili prijatelji, baš sam neki dan evocirao uspomene sa Guzom Vujovićem. Na utakmicama bismo ‘pojeli’ jedan drugog, a onda bismo sjeli, popili piće, komentarisali meč”.
Crna Gora je, po Deveriću, imala mnogo vrhunskih fudbalera.
“Ne možeš se ni prisjetit’ sve dok ih ne vidiš. Bio je Jovanović, bio je Miročević, Vujović, pa onda mlađa generacija. Ja pamtim Vlaisavljevića, evo sa Brnovićem, sadašnjim trenerom Budućnosti, sam dobar. Da ne pominjem Deja Savićevića, i njega sam ‘zakačio’ koju godinu, Mijatovića takođe. Oni su tad počinjali i postali su veliki igrači, koji su igrali u velikim klubovima. Bilo je puno, puno igrača kroz generacije, teško je reći ko je bio najbolji, ne volim da dajem takve izjave, jer su svi oni na svoj način oplemenili fudbal. Nije bilo lako doći i igrati u Budućnosti, kao što nije bilo lako igrati za Zvezdu, Dinamo, Hajduk, Partizan” ističe Deverić.
Uspjeh Hrvatske na Mundijalu je nastao iz mlađih kategorija
Hrvatska druga na svijetu – neočekivano, ali nije slučajno, kaže Deverić.
“Kod nas se u omladinskim pogonima mnogo dobro radi, i to već dugo, dugo vremena. Sve je to jako dobro organizovano, većina igrača koji su igrali na Svjetskom prvenstvu su ponikli u domaćim klubovima, igrali su domaću ligu, imali su ‘prirodan’ proces”, ističe Deverić.
Reprezentacija Hrvatske osvojila je drugo mjesto na Mundijalu u Rusiji, nakon što je u meču za zlato poražena od Francuske sa 4:2.
“Fantastičan uspjeh, neočekivan, ali nije slučajan. Uvijek moraš da imaš dozu sreće, moraju da ti se poklope neke stvari, ali prije svega moraš da imaš kvalitet. Hrvatska reprezentacija je kvalitetna, svi igrači igraju u velikim klubovima”.
Fascinantna i neponovljiva 1982.
Kada se govori o karijeri Stjepana Deverića, nezaobilazna je 1982. godina.
Zagrebački Dinamo, Ćiro Blažević na klupi, Zajec, Mlinarić, Kranjčar, Deverić, Cerin, Cvetković… na terenu, i – titula koja se nakon 21 godine vratila na “Maksimir”.
“Ta 1982. je najveća priča za većinu generacija Dinama. Bila je to čudesna godina po svemu. Sakupile su se dvije generacije – Kranjčar, Zajec, Cerin… i ova druga gdje smo bili Mlinka, ja Bora Cvetković… Bio je to sklop dobrih igrača, koje je u pravo vrijeme preuzeo veliki trener, koji nas je ujedinio. Napravila se vrhunska atmosfera, ambijent u gradu… Recimo, igraš doma sljedeću nedjelju, a već od utorka nema karata. To je bila ta sezona gdje je prosjek bio preko 40 hiljada ljudi. To je bila fantazija i to se teško može prepričati. Navijači su išli na gostovanja, cijeli grad živio sa nama”.

Ljeta te 1982. Mlinarić je upao na nikada moćniji tim SFRJ na Mundijalu u Španiji.
“Bio sam mlađi, jedan od najmlađih, maltene samo sudionik i nije se previše računalo na mene, ali je to bio vrhunski događaj. Dijelio sam svlačionicu sa velikim igračima, bili su tu Šurjak, Jerković, Pižon, Sušić, Halilhodžić, bio je i Jovanović. To su bili igrači čije sam poteze upijao kao klinac i to je bilo fantastično, nezaboravno… Nismo uspjeli, ali tako je to – malo peha, malo sudija, desi se…”
Deverić je bio član reprezentacije Jugoslavije koja je na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. osvojila bronzanu medalju, kao i na EP u Francuskoj ranije te godine.

FOTO: Panini


“Na Olimpijadi smo mnogo dobro igrali, imali smo isto vrhunsku generaciju, tada mlađih fudbalera. Bili su tu Gudelj, Baždarević, Jovica Nikolić, braća Đurovski, Čapljić, Baljić, Gračan, pa golmani Ivković, Pudar… Bila je to moćna reprezentacija na mnogo jakom turniru, gdje su igrali Italijani, Njemci. U polufinalu s Francuzima smo prestrogo dobili dva crvena prestrogo, i pored toga smo igrali produžetke igrali, ali nismo izdržali”.
Iznenadio me loš pristup crnogorskih igrača protiv Srbije
Deverić je sada “blizu”, pa može da da komentar i o igri crnogorske reprezentacije.
“Pratio sam Crnu Goru dok je Kranjčar bio selektor, puno je digao ekipu, došao je do dobrih rezultata, ali desilo se to što se desilo, ta smjena… Nisam mnogo pratio nakon toga, ali sada jesam otkada sam u Podgorici. Moram da kažem da su me malo razočarali pristupom na meču protiv Srbije. Teško je dati neku sliku kad je loš pristup. Ne vjerujem da su se preplašili, ne znam šta je moglo da se desi da tako uđu u meč, jer to bila teška i zahtjevna utakmica. Prvo i osnovno je u fudbalu da ne smiješ da podbaciš u pristupu, oni jesu i to ih je koštalo. Već protiv Litvanije je bilo puno zrelije i kvalitetnije. Crna Gora može da se čupa sada u Beogradu, ali bilo bi lakše da je u Podgorici bilo neriješeno. Činjenica je, takođe, da Srbija ima kvalitetne igrače”, kaže Deverić.

FOTO: Savo Prelević


Njegov OFK Titograd bio je lider, do prošle subote…
“Dobro smo krenuli, onda su nas malo poremetile povrede, mala kriza rezultata, ali ništa alarmantno. Liga je zahtjevna, ekipe su ujednačene, u mjesec možeš biti gore ili dolje. Da nam je neko dao da smo nakon 12 kola tu gdje jesmo, s obzirom da smo došli kasno, da nismo prošli pripreme, da nismo znali igrače, prihvatili bismo…”, kaže Deverić.
“Podgorica je fin grad, ljudi su prijatni, gostoljubivi, borimo se za što bolji rezultat”.
Izvor: Vijesti